Lijepo je kada srednjoškolski snovi postanu stvarnost. Jedan od mojih je bio da posjetim Finsku, zemlju metal muzike. I, dok bi pomisao na neke čupave ljude i dranje mogla asocirati na buku, ono što očekuje sve posjetioce glavnog grada ove države je – apsolutna suprotnost. Mom direktnom nadređenom je u jednom momentu bilo toliko muka čak i da razgovara sa mnom nekih pola sata šetajući ulicom. Ne zato što sam loš sagovornik (valjda), već zato što je toliko tiho da i sami pokreti glasnih žica podstiču osjećaj krivice… Kao da čak i govor remeti taj neobični sklad niskih tonova vjetra i mora iz pozadine. Ukratko, prvi utisak je da Finci nijesu glasni ljudi. Čak ni tramvaji na šinama ne škripe. Nervoza i sirene u saobraćaju ne postoje. Ali stereotip koji definitivno stoji je da su Finci uglavnom plavi. A, zašto smo mi bili tamo? Ne da bi razvrstavali Fince na plave i one druge, već da učestvujemo na jednom od vodećih svjetskih startap događaja na planeti pod nazivom – Slush.
Po dolasku, Airbnb host nas je dočekao u vunenim čarapama koje mu je isplela baba. To nas je podstaklo na razgovor… Ljubazni domaćin nam je objasnio par stvari i nakon tri aviona tog dana, miješanog mesa i zabrane prodaje piva nakon 21h upustili smo se u prvi nordijski san. Ujutru – šok! U kupatilu ne postoji tuš kabina, niti kada, a ona tuš-baterija je nekako povezana sa lavaboom. Na raspolaganju su samo slivnik i ona spravica kojom se pere šoferšajbna, u ovom slučaju modifikovana za skupljanje vode sa pločica u, tako je – slivnik. Ako se pitate zašto bi neko, pobogu, pisao o tuširanju u Helsinkiju, razmislite još jednom. To je samo jedan od primjera da se shvati kultura koju Finci njeguju. A, ona se prosto može nazvati – jednostavnošću. Iliti: less is more.
Tako je jednostavno bilo i snaći se do lokacije gdje se Slush održava. Niz ulicu, lijevo preko mosta, kroz kvart desno i to je to. Na internetu smo provjerili kako je Slush izgledao prethodnih godina, ali ništa nije moglo da nas pripremi za ono što nas je dočekalo. Kao pravi vrijedni Crnogorci, poranili smo i stigli sat prije zvaničnog otvaranja. Malo smo se promuvali kroz poprilično veliku halu, izdijeljenu na nekoliko segmenata (direktni nadređeni se isprepadao od nordijskih videa) i bili smo spremni za nastup DJ-a. Međutim i tu smo doživjeli šok, jer nije nastupao jedan, već dvojica. U 10h ujutru! Šalu na stranu, DJ-evi su zaista nastupili i najavili otvaranje konferencije, ali cijeli prostor, sveukupna dark atmosfera i neonska svjetla stvarali su utisak da smo u nekom noćnom klubu i čekamo hajlajt večeri. Slush njeguje tu mračnu, može se reći – sjevernu notu i bukvalno, ali bukvalno – u cijelom prostoru nije bilo daška prirodnog svjetla. Samo mrak i neoni.
Priviknuti na raširene zenice saslušali smo pozdravne govore organizatora i krenuli u avanturu.
Velike kompanije poput Majkrosofta, Samsunga, Poršea itd. imale su ogromne štandove, a imali su ih i neki od uspješnih startapova, kao što su Revolut, Voi… Ono što je nas najviše interesovalo su startapovi u početnoj ili razvojnoj fazi. Oni su imali svoj kutak i niko od njih nije ostao uskraćen za čašicu razgovora sa dva momka sa čudnim engleskim akcentom. Uglavnom, većina njih se bavi fintech-om. Razne platforme koje pokušavaju da pomognu ljudima da prenose novac bez velikih bankarskih naknada se ne mogu ni nabrojati. Svaka, naravno, ima neku posebnu funkcionalnost kojom pokušava da dođe do široke baze klijenata. Osim fintech-ova, najbrojniji na Slush-u su bili i startapovi koji pokušavaju da optimizuju poslovanje. Kao i kod prvih, ni ovi nijesu novina, ali svi imaju neki “catch”. Na trećem mjestu su platforme za zdravlje. Na 100 različitih načina Finci i ostatak Evropljana pokušavaju da iskoriste softvere, AI, odnosno inovativne tehnologije da pomognu onima sa zdravstvenim problemima različite vrste. Bilo je tu i robotskih rješenja, koja su uglavnom predstavljale kolege iz daleke Azije. Kod njih smo se najviše i prepali. Jer, na primjer, kompanije iz Južne Koreje idu toliko daleko sa rješenjima, da im mogu zavidjeti i kolege iz zapadne Evrope i SAD. Od praktičnijih proizvoda mogu se navesti čipovi za praćenje robe, ili onlajn muzička radionica, koju su razvili Islanđani.
Što se tiče povratnih reakcija na momke iz relativno tehnološki marginalizovanog Balkana, i nijesmo prošli toliko loše. Uglavnom smo dobijali pitanja čime se bavimo i kako to kod nas izgleda. Neki nijesu baš bili zainteresovani za ćaskanje, dok su drugi željeli da čuju šta imamo da kažemo. Već smo i ostvarili nekoliko direktnih kontakata, koji bi u perspektivi mogli prerasti u poslovnu saradnju.
Opisati iskustvo na Slush-u definitivno ne može stati u jedan tekst. Organizacija bazirana na volonterima je dovedena do savršenstva. Sve funkcioniše kao podmazano, od toga da su nas na aerodromu čekale propusnice, do djevojaka i mladića koji su u sali pitali da li je nekome potrebna pomoć. Pritom su na licu mjesta razvrstavali otpad za reciklažu. Cjelokupni audio/vizuelni doživljaj je prosto jedinstven. Čudan i drugačiji od onih na koje smo možda navikli, ali definitivno pamtljiv. Iako su mrak i crno prve asocijacije, svi prisutni su mogli pronaći ono što ih interesuje: od motivacionih govornika, face-to-face sastanaka, preko secret garden-a za predah nalik sekvencama iz “Avatar-a”, pa sve do finske saune. Naravno, zabava nakon radnog vremena je bila organizovana. Ali, mi smo zabavu pronalazili “pješke”. Preporuka: irish pub – Moly Malone’s.
Helsinki je takođe priča za sebe. Ako se pitate da li je zaista toliko skupo – dovoljan je podatak da je pjenušavi napitak od ječma duplo ili čak tri puta skuplji nego npr. u Berlinu, što će reći – nekih 7-8 puta skuplji nego u Podgorici. Magneti su oko 7€… Međutim, hrana i kozmetika u marketu su na nivou cijena u Crnoj Gori. Interesantno, u gradu nije toliko hladno koliko bi se moglo očekivati. Temperatura u ovo doba godine je oko nule, ali za nas iz kontinentalnih dijelova CG to nije ništa novo. Daleko najupečatljiviji utisak je da je Helsinki grad sačinjen od “nekoliko gradova”. U jednom momentu se čini kao da ste na nekoj ruskoj periferiji, u sljedećem u Beogradu, a zatim odjednom u evropskoj metropoli visokog kalibra. Možda i najbitniji podatak i preporuka svima koji namjeravaju put sjevera je – FINCE NEMOJTE NAZIVATI SKANDINAVCIMA! Oni su, jednostavno, Nordijci.
Tako je, otprilike, izgledala avantura zvana Slush 2019. Mnogo lijepih iskustava, pređenih kilometara avionom i na nogama. Ali, bilo je vrijedno. Upoznali smo jednu novu kulturu – socijalnu i poslovnu, upoznali sjane ljude, inovatore i buduće pokretače svjetskog poretka. Bogatiji za iskustvo, radujemo se novim susretima sličnog tipa. Do pisanja…
