Cimet bistro ili: kako sam prestao da brinem i zavolio predah
Brend je ono što drugi osjećaju o vama – zato se brend pažljivo gradi i još pažljivije čuva.
Kraj
Vidim tu sliku: Sredina je dana, radnog, to potvrđuje gužva vidljiva kroz velika stakla. Telefon je namjerno utišan, muzika klizi uporedo sa lerom u glavi, blokče je na koljenu, olovka u ruci.
Tu sam ja, u udobnoj fotelji, kao usred filmskog kadra u kojem glavni lik biva miran u svojoj zbilji, dok oko njega tutnji stvarnost deset puta brže.
Tu je i čaj. Mora čaj.
Predah.
I odnekud miriše cimet.
Priča
Dešava se, doduše rijetko, da klijent dođe sa jasnim zahtjevom. Jednostavno rečeno – zna šta želi. Stajem u sopstvenu odbranu i ističem da ovo nije kritika na račun klijenata, ne bih ja to, već je u pitanju jedna od uobičajenih ljudskih osobina. Ako pođete od sebe, što, po riječima posmatrača suludosti koje proizvodi ljudsko ponašanje, uvijek treba činiti, shvatićete koliko malo ima nas, tačnije vas, koji ko iz topa mogu da kažu šta hoće.
Da, istina boli, po riječima posmatrača suludosti koje proizvodni njeno saopštavanje. Zato, manimo se sad onog što stvara bol i vratimo se onome što ga značajno umanjuje, a to je, ponovimo, klijent sa jasnom željom.
A želja je, ovog puta, bila – želim da stvorim mjesto koje će u modu da vrati predah.
Nemam ime, nemam ništa drugo, samo imam potrebu da ljudima pokažem koliko je važno da prave otklon od brzine života koja nas sve iscrpljuje, glasio je nastavak želje.
Kakve li poslastice za brending, bila mi je druga pomisao. Prva mi je, očekivano, bila da nas brzina svakodnevice očito toliko melje pa mijesi, da nam misao o bar kratkom tajmautu često ni ne padne na um.
Time sam, kao i ostatak tima bio kupljen. A biti kupljen idejom je kapisla koja aktivira energiju na kojoj se gradi dobar brend, dok je riječ predah ostala je da zvoni, poput traga koji treba pratiti.
Da na vrijeme upozorim čitalište – slijede nemile scene. Brending je opaka vožnja. Podsjeća na neke odavno zabranjene metode pribavljanja informacija, samo što je paleta boja uočljivo ljepša. Našeg klijenta obasipamo pitanjima, nemilosrdni smo u iskanju detalja i ne prestajemo da ponavljamo ono dosadno – zašto?
Kad kroz ovo rešeto ocijedimo namjere naših klijenata, sve to pakujemo u posebne male ambalaže, sa posebnim malim etiketama na kojima piše svrha, vizija i misija, ključne vrijednosti, arhetip brenda, persone kupaca, faktori uspjeha i neuspjeha, pozicioniranje, tone of voice, vizuelni identitet, trueline i tagline (narodski rečeno – slogan), udarimo finu ruku i uvežemo u paket koji se zove strategija brenda ili jednostavnije – brending. Boju mašnice birate vi. (Ruku na srce, nerijetko se desi da se upetljamo i u to, jer kreativna i art direkcija ne mogu a da nanovo ne izlaze s novim predlogom boja. Psihologija, šta da se radi, molim za razumijevanje.)
Eliminacijom srednjovjekovnog momenta, koji će oni sa manjkom osjećaja za dramu smatrati suvišnim, lako ćete uočiti da je brending zabavan, ali zahtjevan kreativni put, koji počiva na snažnoj emotivnoj komponenti želje i potrebe da se stvori nešto novo.
A kad taj put prelazite vođeni jakom energijom, poput one koja bi vas pukla kad biste u snu vidjeli kako bi izgledao vaš život kad bi se odvažili učiniti ono što zaista želite, kao rezultat dobijete novo mjesto na podgoričkom Starom aerodromu, na kojem vaše vrijeme biva zaista vaše – Cimet bistro.
I predah opet zvoni, ali ne kao želja, već kao opcija.
Eskivirati pritisak svakodnevice i dati sebi malo vremena postalo je privilegija. Ipak, dvoje mladih ljudi je odlučilo da to omogući kako sebi, tako i svakom ko dijeli tu njihovu želju, iz čega je nastao Cimet – mjesto za taj predah koji i dalje zvoni i zvoni, usred nadaleko čuvene staroaerodromske vreve.
I neka zvoni taj predah. Ali sada kao dio svakodnevice.
I čaj. Mora čaj, tačka. Dobro de, može i kolač, nek ide život i hiljadito obećanje o strogom planu ishrane s njim.
Nego, dosta otkrivanja. Cimet je da se proba. I da mu se vraćamo po komad svog vremena.
Početak
Cimet bistro je otvorio svoja vrata. Tamo kažu da treba zaokružiti užitak, a da su oni tu da ga začine. Primamljiva ponuda. Ide im uz ime. I uz karakter. I uz hrabar cilj da nas sve podsjete koliko je važno da brinemo o sebi i onome što je važno.
I uz čaj. Ma, mora čaj, imaju strašan čaj.
Branka tim, posvećen razvoju brendova sa petljom.
- Fotografija – Maša Drašković
- Grafički dizajn – Stefan Darmanović
- Kreativno pisanje, ime – Milivoje Krivokapić
- Brend strategija – Milivoje Krivokapić, Ksenija Planić
- Biz dev – Stefan Planić
- Art direkcija – Nikola Kalezić
- Kreativna direkcija – Ksenija Planić
P. S.: Dok čekamo rezultate, jedan od prvih je taj da je Saša Mišić tokom projekta ostavio pušenje.