Digitalna revolucija je toliko ušla u sve aspekte naše svakodnevice da više nijesmo ni svjesni da bismo, kad bi nam neko oduzeo telefon, osjetili strah. To je jedna od poruka ovogodišnje “Spark.me” konferencije koja je nosila naziv “Blaze the trail”.
Za razbijanje leda, bio je zadužen Piter Šenkmen, koji je od strane New York Times-a dobio epitet “rok zvijezde koja sve zna o društvenim mrežama”, a nas je zamolio da ga zovemo Lord of the skies. Piter je govorio o tome koliko je moć publike bitna. “Imati publiku nije pravo već privilegija” – svi danas nešto objavljujemo, ali koliko sve to zapravo ima smisla i da li dobijamo pažnju online pratilaca, i naravno ukoliko želimo da postanemo autentični ješ jedan savijet: “Brendirajte sve što radite”. Nakon američkog rock and roll-a uslijedio je britanski punk, sa dozom ironije i ozbiljnosti: Džejson Miler – direktor brend marketinga za EMEA region u kompaniji Microsoft.
Hoće li mašine zamijeniti ljude? :) Spojiti vještačku inteligenciju i ljudsku kreativnost – zvuči zanimljivo. Podatak da ćemo do 2020. godine, više razgovarati sa botovima, nego sa supružnicima, nas je svakako šokirala.
Nakon neophodne kafe da razbitri mozak, na sceni se pojavila Kejt Murden. Dugogodišnje iskustvo u medijskim poslovima uzelo je danak, međutim Kejt je uspjela da prebrodi stres i donese odluku da napusti posao. Rezultat je osnivanje PUSH konsultantske kuće koja pomaže ljudima da se izbore sa izazovima, stresom i pritiskom na poslu, što je danas sve češća pojava na radnim mjestima.
Kejt predlaže 4 taktike: 4 A’s – avoid, accept, alter i adapt. Radite ono što zaista volite, planirajte unaprijed, radite u intervalima, pravite kraće pauze, isključite notifikacije i udubite se u ono što radite.
Džulijus Dejn je uspio da razvali onlajn prostor čistom upornošću i talentom. Magični trikovi dobro dođu ukoliko želite da se nametnete u prostoru gdje je sadržaja previše. On je to i demonstrirao. I dalje ne kapiram kako je uspio da izvadi onu loptu za kuglanje iz neke sveske… A, onda je na red došaoi Sem Konif Ajende. Veliki majstor. Čovjek koji je toliko inspirisao salu da su drugog dana letjele varnice samo zato što je rekao da moramo da budemo pirati današnjice. On je to učinio na način koji će ga vjerovatno koštati golemih računa na ime sudskih troškova zbog kopirajta.
Čast da zatvori prvi dan imala je Anab Džein koja kombinacijom dizajna, filma i tehnologije nastoji da navede ljude da na svijet gledaju kritički. Svoje ideje, radove i vizije izlagala je u najvećim muzejima svijeta, a njena poruka da se svijet sastoji od priča a ne od atoma, navela me je da krenem u razbijanje atoma koje sam stekao kroz klasično obrazovanje, da razmišljam o kreiranju priča u budućnosti, i zapitao se na koji način kao pojedinac mogu da doprinesem da svijet postane sigurnije mjesto za život. Prvi dan Spark-a ostavio me je pomalo zbunjenog, zamišljenog i zapitanog. Da li je Oldus Haksli zaista bio vidovit ili će ipak neki ljudi tehnologiju okrenuti u korist čovječanstva?
Drugog dana bilo je jasno da su kokteli od noći prije bili veoma dobri. Međutim, Džeremaja Oviang se postarao da i oni kojima su oči bile “na pola koplja” ne dozvole sebi da ih drugi drmaju, jer je svaka riječ ovog rezidenta Silikonske doline za IT-evce kao Marksov “Kapital” za sve njegovaoce lika i djela gospodina Džugašvilija. Dvije njegove glavne poruke su: sve što može – biće automatizovano i “rat” između SAD i Kine je već počeo.
Nakon Džeremaje, bilo je vrijeme na “ružičasti pogled na svijet”, za to se pobrinuo Brajan Franzo, koji je stavom i stilom to i dokazao. Lično i upečatljivo, moto je ovog govornika / kada se oglašavate, uvijek ostavite svoj pečat.
#ThinkLikeFan je filozofija kojoj svako ko se bavi online oglašavanjem treba da razmišlja.
Nakon optimizma i adrenalina red je na jedan kritički i ironičan ton kojim nas je Tom Gudvin počastio tokom njegovog govora. Složiću se sa njim da: “Svijet nije postao brži, samo haotičniji”.
Iz daleke Australije stigla je Bruk Sejvord – travel blogerka koja je otvorila novi prozor za razmišljanje: da li i koliko ona i ljudi poput nje ruše predrasude. Pakistan je za nju jedna predivna zemlja, dok je za dobar dio zapadne hemisfere vjerovatno asocijacija na radikalni islam i nuklearke.
Šta je najbitnije na svijetu? Pa, najbitnije je razmišljati kao dijete i igrati se. Kako to izgleda, odlično zna Lars Silberbauer koji je “Lego” za kratko vrijeme probio na netu. Za kraj ovogodišnjeg Spark-a ostavljen je Endru Kin – prototip antiheroja.
Spark je ostavio dobar utisak. Klišea bez – toliki napor organizatora i sjajni govornici ne mogu, a da ne probude -razmišljanje o sopstvenom biznisu, budućnosti, sadašnjosti, pa i onim najintimnijim osjećanjima, samo nama poznatim.
